Željko Ivanković o Vjesniku: Bila je to najveća izdavačka kuća na Balkanu, raščerupana je u privatizaciji

U Vjesniku je Ivanković radio od 1982. do 1987. kao honorarac, a potom do 1992. kao stalno zaposleni novinar.

"Imao sam strelovit napredak u karijeri kroz drugih pet godina. Potom sam otišao u Danas", prisjetio se Ivanković pa nastavio o samom značaju Vjesnika:

"Bila je to najveća izdavačka kuća na Balkanu, sigurno u Jugoslaviji. Oko 6.000 zaposlenih, deseci izdanja... najjača na tržištu. Koliko je značila tržišno, potvrđuje da je na 16. katu imala svoju agenciju za istraživanje javnog mnijenja. Kulturno značenje bilo je ogromno, ali ne treba zanemariti veliki značaj na ekonomiju i vanjsku politiku."

Kritike idu u smjeru da je Vjesnik bio pod kontrolom Partije, čime mu se pokušava oduzeti vrijednost, istaknula je Božić.

"Sigurno da je postojala određena partijska kontrola, ali osamdesete su bile vrijeme liberalizacije. Kako političke, tako i u jeziku. Sva ta silna izdanja nisu se koristila partijskim frazama pa su se toga oslobađala i politička izdanja. Primjerice, Danas je nadmašio dotad nedodirljivi tjednik NIN, baš zbog odmaka od Partije."

Što je s devedesetima?

"Počeo je rat, raspadala se Jugoslavija i cijelog tržišta, privatizacija koja je bila forsirana narativom iz osamdesetih godina... Što se dogodilo? Kuća Vjesnik je raščerupana, kao što se često privatizacija svodi na to. Potom dolazi digitalizacija. Od 2000. se subvencijama pokušalo spasiti sve skupa. Ali, ratni udar je bio strašno jak. Naime, vi dobijete Slobodni tjednik s nakladom od 200.000, a i kopije Slobodnog tjednika. Ne moraliziram zbog njihovog sadržaja, to su ratne okolnosti. No, u Vjesniku se inzistiralo na profesionalnosti i analitičnosti, što u novim okolnostima, nakon čerupanja, nije imalo smisla", kaže Ivanković.

"Bio sam u Washingtonu u to vrijeme, gdje su već kreirali planove o tome da digitalna izdanja za pet do deset godina postanu profitabilna. Ali, Vjesnik nije bio dovoljno velik. Da je ostalo 6000 ljudi i onaj "motor", mislim da bi hrvatsko novinarstvo danas izgledalo drugačije."

Sustavno zanemarivanje zbog investitora?

"Što je bilo sustavno, što rezultat nesposobnosti, a što je bilo spontano, teško mi je reći. Opisao sam iskustva iz drugih sredina. Mislim da se kroz digitalnu transformaciju moglo sačuvati ugledna izdanja i da budu održiva. Uvijek sam se zalagao da se stvarima pristupa slojevito", zaključio je Željko Ivanković.

PROČITAJTE JOŠ